<$BlogDateHeaderDate$>

Okrenem novu stranicu.  Nova skola , novi ljudi . Novo sve .
Osim naravno najboljeg prijatelja koji ostaje zauvijek .
I naravno zaljubim se u narkomana .  Sta reci .

NIje fer .  Nekoliko puta sam pokusala da napisem post .Pisem pisem pisem i napisem roman i onda se izbrise .Ne znam kako . Nadam se da cu uspjeti ovaj obaviti.

U depresiji sam.
Tako sam ispujnena mrznjom .  Ne volim vise ni sebe.  Zivot za mene nije vise dar .Sada je laz. Nije moj.  "Moj" zivot je sacinjen od tudjih zelja. Moj zivot obiluje tudjim ambicijama i ciljevima. Sve je tudje. Nema MOJIH snova, MOJIH ciljeva, NEMA MOG ZIVOTA!  Ostala sam ja , samo tijelom. Ni duse nema. Umrla je. Ubili su je. Bez imalo osjecaja cijepali su je, rezali,lomili , ne znam ni ja sta vise.

Sada sam shvatila da sam stvorena da me mrze. Nastala sam bez imalo ljubavi , rodila se bez imalo ljubavi tako da sam na kraju shvatila da sam ja kao osoba bez ljubavi.Nista cudno.
Samo boli taj osjecaj da nikog ne volis. Da tebe niko ne voli . Da odbijas samu rijec "Ljubav" od sebe .

Vracam film na godinu ranije. Na moju proslost.  Bilo je tu padova , ali cinili su mi se tako daleki. Sada ih prozivljavam. Bila sam osoba sa snovima , sa zeljama , sa ciljevima. Cijenila sam soje talente ,iako niko drugi nije. Trpila sam to. Trpila sam svako ponizenje. Njie me bilo briga , jer , imala sam tu zelju .Taj svoj san. Snove. I htjela sam ih ispuniti. Ali uskratili su mi to . Ne znam kako.Osjecam se krivom sto se nisam vise borila.I to me izjeda. Dopustila sam da mi uniste sve.Da sruse sav moj rad i trud. Apsolutno sve. Da bace sve te godine zrtvovanja .

Sada mi je krivo. Tako krivo . i pored svega. Sruse mi snove i nakon toga gaze me. Da, placem. Ovo su najgorce suze koje sam ikada pustila. NIkad nisu ovako boljele.Svaka suza boli, ali ove. Ove se ne mogu opisati. Da se vratim njima. Sve su mi oduzeli i imaju obraza da me vrijedjaju.
Citiram : "Ti si govno za mene!" "Jedno veliko nista!" "Mislis li da me tvoja suza dirne?"  To je rekao on .
Ona:"Nikada nisam imala koristi od tebe!"

I ovo mi je hvala za sve. Za unisteni zivot . Za sve suze . Za svu patnju i bol koju si mi nanijeli.Za to sto sam ih voljela i postovala unatoc tome sto me nikada ali bas nikada nisu podrzavali.

Na kraju ostaje mi samo da im se divim.
Kako su me samo unistili. Sad se gledam. Dno dna. Sve mi je siroko , cak i najuze farmerke koje sam imala. Sve visi na meni. Rascupana kosa.Zapustena.  Svi se uplase kad me vide na ulici. Bjeze od mene.Ruke su pocele da drhte. Gusim se.

Sada slusam zvuk violoncela.   Mog jedinog sna.  Mog razloga za opstanak koji su uskratili. I svaka nota me probada u ovo malo srca sto mi je ostalo . Tacno osjetim svaku notu kako prodire  u moja sjecanja.To su lijepa sjecanja. 

Znate nada posljednja umire. Moja je u komi .  Cekam je da  se probudi. Nije umrla , ali nema je.  Ocekujem da cu je cuti kako dise , kako otvara oci.

Cekam kad ce mi neko reci da me voli , a da to stvarno misli.  Nema ni toga. Mozda nikada ne dozivim iskren zagrljaj i rijeci "volim te" .Ali svejedno. Ja cekam. I cekati cu.

Sada, poslije svega ispunjena sam mrznjom . Mrzim sebe.   To je tako jadno .

I pri kraju ovog posta sigurna sam da me ne moze niko voljeti. Ni on !  MIslila sam da me voli. Ali ne, sve je glumio.I da, savrseno glumi. Ali ne zamjeram mu . Do mene je.  Jer ja sam nesto najgore sto sam ikada srela u zivotu.

Eto imala bih jos svasta pisati , ali ne mogu . Ne mogu. Jednostavno nemamvise snage. 

Ovo je posljednji post od mene. Hvala vam na svemu. Pamtite me po dobru jer nisam ni ja tako losa kako mislite.   Zbogom.

Slomljena sam ,sta reci.

Mrzim ga.Mrzim je.Opet cinim istu gresku.

Drhtim i placem.Zelim da ih sve zaboravim ! Da hocu ! Gotovo je sa Buca Potokom !

Jos uvijek ne mogu da shvatim da joj nista nisam znacila.
Bas nista.

Ja jos uvijek cekam njen poziv.

Kako sam jadna.

Prosto receno : Srce mi je slomljeno.

Nemam komentara...Stvarno vise nemam ni zelju ni volju ni za cim...

Nema potrebe vise da se radujem novom danu.Jer vise ga nema.Svaki ce biti isti. Dosadan.Jadan.Ocajan.




Zelim biti SAMA.   

Eh evo me ...Post napokon (A)  ...Osjecam se tako zbunjeno,izvan svega...Kao da zivim u nekom svom svijetu ...Raspust konacno...Nije ni blizu onome sto smo planirale...Ali ajd svejedno...Vise nemam zivaca da placem ...Da zapostavljam sve oko sebe...Dovoljno sam povucena osoba da bih jos tugovala i povlacila se u svoje odaje ....Na pocetku mi je bilo jako tesko ,ali onda sam shvatila da nema potrebe da tugujem...Da osjecam ceznju...Ona je izgubila,tako je odlucila...Pamtit cu je kao jednu vedru osobu koja je uvijek bila spremna da me saslusa i oraspolozi...Kao osobu kojoj sam se uvijek jadala ...Osobu koja mi je uvijek davala savjete...Osobu s kojom sam provela najljepse trenutke svog zivota...Onaj dio kad je otisla ( citaj : ostavila)  cu zaboraviti...Ako je odlucila da me napusti nek joj je sa srecom...Ako misli da joj je ONA bolja od mene sretno joj...Jednostavno nemam vise snage da se borim...Ne zelim da se mijesam ...Vidim da je sretna i neka tako ostane :D  Nedostaje mi. Ne zelim da poricem to...Ali svjesna sam da je gotovo ,da vise nikada necu osjetiti stisak njene ruke ,toplinu njenog zagrljaja...Evo suze krenuse...Ne zelim ih zaustaviti ...Neka pjevaju nasu odu starog dobrog prijateljstva...Niko nije svjestan toga koliko mi je znacila...Nazalost jos uvijek mi znaci...Jos uvijek ne mogu da povjerujem u to da je svaka njena rijec bila laz...Svaki zagrljaj gluma...Nemoguce...To nije ona...Nju su "promijenili" ...Mozda zvucim kao da se tjesim , ali briga me je...Neopsivo mi nedostaje ona nasa "nespretnost" ...Pricanje... Znam da je njoj svejedno i divim joj se ...Nek joj je sa srecom (:
Poslije nje ne zelim prijateljice ...Moja faza "best friendica" je gotova...Ne zelim vise prijateljski osmijeh ...Niti zagrljaj ,rijec ...Ne zelim!  Vise nijednu necu gledati na taj nacin ...Sada ce mi biti dovoljne samo za izlazak vani...Setnju ...Ne zelim prijatelje koji me danas vole,sutra ne...Sada okrecem novi list...Znate vec,navikla sam ja bez ljubavi...Mogu i bez nje u bez bilo koga...Sada cu samo "gledati" da se provedem i NISTA vise...Zvucim grubo i jadno , ali ne zelim vise patiti...I osjecati ovu uzasnu bol...Bol srca...Gotovo je ...Ionako sam osoba koja voli samocu ...Samoca mi nikada nije smetala...Ne trebaju mi savjeti , mogu ja to sama rijesiti...Povucena sam , i nisam tip tih "Best friendica"...Sada samo zelim biti JA ... Zelim svoju radost i tugu dijeliti samo sa samom sobom (:
Nego dosta o tome ...
Sto se tice onog drugog,ljubavnog zivota,zbunjena sam ...Nikada se nisam ovako osjecala...
Bas kada pomislim da je sve savrseno , nesto se pojavi...Jednostavno vrati se...Mislila sam da je ON sve u mom zivotu...Bila sam spremna dati sve za njega...Apsolutno sve...I do juce mislila sam da je tako...Ali sinoc bum! Ok, nije bas sinoc ...Skupljalo se to duze vrijeme , ali sinoc je kap prelila casu ..."Volim" jednog , ali sve me zove na ovom drugom...Njegov hod , drzanje,stas...Nekad pomislim da nije stvaran...A tek ten ...Neki bi pomislili da nije zivo bice,da je lutka...Tako cisto , blijedo lice...Zvucim kao Bella :S:S Da u tome je problem ...Sinoc sam gledala Twilight po milioniti put...Gledajuci film  kroz glavu mi je prosao svaki opis njenog Edwarda...Prosle su mi njene rijeci ...Dok su mi kroz glavu prolazili dijelovi teksta koje sam davno procitala , osjecala sam se kao da slusam samu sebe :S  Niko nije dovoljan za njega...Jednostavno presvrsen je ...Uvijek kada ga vidim zbunim se ...Poludim ...Nema me...Ali s druge strane je ON ...Tako divan ,osjecajan, brizan...Dosta mi je toga da me svi uvjeravaju da ga volim...Ne znam ni sama...Ponekad pomislim da bi zivot bez njega bio prazan...Pust kao pustinja xD...A ponekad pomislim da sve umisljam i da volim ovog savrsenog (:  ...Strah me ! Strah me da ne pogrijesim ...Tako sam zbunjena...Sta ako me na "savrsenom" privlaci samo izgled ... Ili ono nesto "nesvakidasnje" xD...Ta neobicnost ...Ne , ne zelim razmisljati o njemu...Ionako mi je nedostizan ...Sada ga mogu samo sanjati i mastati o njemu ...O nama ( Zajedno ) xP...Pomislim, da se bar nikad nije pojavio , da bar nisam otisla na taj glupi koncert -.-''   Sve bi bilo savrseno ...Bila bih sretna sa NJIM...Ne kazem da sada nisam sretna...Ali za ljubav i srecu potrebno je dvoje...U mom slucaju to nije tako...Imam osjecaj da sam hladna...Sve bih dala da se mogu promijeniti ...Zelim biti toplija i dati ljubav ...Zelim davati jer imam! .Ali sada ne mogu ...Nesto me koci , ne da mi ...Kao da nemam zelje...Ne znam zasto je to tako...Mozda je ovo rezultat svih mojih padova u  mom malom zivotu...Tako je mali,a toliko toga sam prosla...Ponekad sam tako ponosna na sebe...Ne mogu da vjerujem da sam sve sama prebrodila...Bez icije podrske...Jos uvijek idem dalje :D Ostvarujem svoje ciljeve i zelje bez ikoga ! Tako sam ponosna na samu sebe ...Uvijek sam davala sve od sebe , a niko se nije zapitao da li ja to mogu ...Svi su samo trazili , uzimali...Kazem , uvijek ima goreg  ...Uvijek ima onih koji bi sve dali za krov nad glavom ,za mrvicu hljeba...To me tjesi...Ipak nije lako biti sam...Posve sam ...Tesko mi je...Ali proci cu i ovo...To sam ja ...Tvrdja od kamena...Mogu ja puno vise i puno bolje od jadanja...Mogu i moram!  Et dragi moji...Sta reci...Zaboravila sam nesto...Upisala sam Drugu gimnaziju (A)  ...Bez ikakve stele, postigla sam to sama ! ...Mozda nisam kao svi drugi , ali imam ono nesto :D  Mozda nisam zabavljac ili vedra osoba,ali nema veze...Ja sam Ja i ne mogu se promijeniti...Naravno,da bih zeljela promijeniti neke "male" sitnice...Ali sta je tu je...Opet, ponosna sam na samu sebe :D

Tako sam zbunjena...Da li je moguce da ga ne volim :S:S
Da jos uvijek ON zivi u meni ...Da li je moguce da je ikada zivio u meni :S:S 
Sutra post !   Zelim otici negdje dalekoooooooo :/

Osjecam se jako jadno...Bolesna sam ...Prijemni :S:S

Jedino sto me raduje jeste to sto je ona sretna...Neopisivo mi je drago ...Nadam se da ce zauvijek biti onako nasmijana...Nedostaje mi ,ali ako je sretnija sa njima nego sa mnom...Onda cu i ja biti sretnija bez nje...Jos uvijek je volim...Ali gotovo je...THE END... 

Tjesi me njen osmijeh (:

Leila  ce ipak trecu xD
hihi  ... Ma nema veze vidjat cemo se abd (:

Ahh   nisam se dugo javljala...I ne da mi se -.-'
Glava me boli uzasno i muka mi je -.-

Leilaaa  ce mozda  druguu  (A)
Volim teee (LL) 

Dobro jutro ... Osjecam se "fenomenalno"...Prazno :S...Kao rupa ...Ali nema veze...
Naravno niko me se nije sjetio, a i ne mora...Ako vam je toliko tesko da me nazovete ili mi bar cao kazete, nemojte molim vas...Mogu ja i sama (:

Ne , nemoguce je...  Pokusavam...  Ali kako  da pocnem taj novi zivot kad svakog trenutka osjecam  da me nesto bode?... Da me bodu te istine koje bas sada trebaju da isplivaju na povrsinu...Toliko su cekale ...Ali docekale su pravi trenutak... Ako je ikada bilo neke nade i volje u meni sada je sigurno nestala..Nema je ...Otisla je noseci za sobom smijeh i radost...Da li cu moci da se "iscupam"  iz ovog?  Sumnjam jer je sve ovo previse za tako malo vremena...MIslim da nema ni 10 dana kako treba ...Svaki dan je sve tezi  i tezi...Brojim sekunde ! Sada su tako duge ..O danima da ne govorim...Sve je nekako daleko...U mom  malom zivotu nema vise nikoga...Bukvalno nikoga ! Bila mi je druga majka...Vjerovala sam joj cetiri godine kao sto i ne vjerujem rodjenoj majci ...Kada sam joj povjerila svoje najmracnije tajne , nije oklijevala ...  Samo ih je odala...Prosto receno...Mislila sam da me razumije...Ne znam ... Tako sam jadna... A prijatelji?  hah  ...Ne bi se udostojili ni da me pitaju kako sam...Ne treba mi to ...Ali ipak radi formalnosti :S  ...Navikla sam ja da zivim i bez zagrljaja i bez lijepih rijeci i bez prijateljskog savjeta...Tacnije nisam se trebala ni navikavat  jer  nikada  nisam ni imala sve ovo...Ponavljam, ne treba mi...Mogu ja i sama ...Jaka sam ja ...Vjerujem u bolje dane ...Ne treba mi niko, ali bas niko...Ne mora me neko sazaljevat da bih dobila ono sto zelim...Ja mogu puno bolje od tog...Dokazat cu svima da sam pozitivna :S  Da sam sretna osoba...Iako umirem u sebi zivim pred vama...Placem u sebi, ali  smijem se pred vama!Ne trebaju mi prijatelji...Osobe koje ce me razumjeti...Dosta mi je takvih....Ne treba mi niko...

I dok umirem u sebi ...
Zivjet cu jer sam bolja od one osobe kakvom me smatrate...
Ne zelim nikakvu ljubav...Sta ce mi ljubav?
Ne zelim prijatelje...Sta ce mi prijatelji koji me vole danas, a sutra ne ?

Ne treba mi niko...(: 

Don't cry tonight...Hh   bas don't...Placem ...Treci put zbog nyega ( moram pisati y yer mi ye tastatura pomahnitala)
Niko se ne upita kako ye samo meni ...Kako  se osyecam  yadnom...Izdanom ...Lako ye reci: " Zasto si to uradila" Sry, pitati :S  ...Ne znam uopste da li ga volim sto ye naygore...Ne znam da li placem  zato sto ga  vise NIKADA necu vidyeti ...Zato sto  nikada necu vidyeti onay nyegov osmiyeh...NIkada vise necu cuti nyegov glas...Nikada vise necu vidyeti da online ( hhh  ....:( )   ...Ili placem zato sto mi yednostavno nedostaye...Ne znam ...Osyecam se tako prazno...Niye vazno da li ga uopste volim ...Boli me ...Opet...Navikla sam na ovay osyecay ...Tako glupo ...Znam da zvucim pravo dyetinyasto ...Kao neko povrsno deriste...U  smislu niko me ne voli i sl..Znam da niye tako...Zahvalna sam Bogu koyi mi ye poslao osobe koye puno volim...I koyi nadam se i mene vole...Iskreno volim ih ali ne u tolikoy razini da im vyeruyem...Poslyie svega ne znam da li cu ikada ikome vyerovati u potpunosti ...Ali ipak hvala onim koyi me razumiyu i koyi me trpe !  Prosto receno...Hvala onim koyi su sa mnom povrh toga da su svyesni koliko sam teska osoba :(  To sam ya!   I ne zelim da se miyenyam....Eto dotakla sam se i priyatelya...Ali  zelim zavrsiti ova post sa nyim...

                                                 I  MISS  U  !   :'( 


Savršena je ljubav ona koja nas cini nesretnima.


A sad ... Da  li  ga volim !!!  ?





I'd die to know you love me,
I'm all alone.
Isn't someone missing me? 

Is he missing me?   :S  

Ne zelim sada  pricati  ono standardno ...Nemoj  biti tuzna ,znas da te svi volimo ...Znas da nema potrebe ..To jeste istina ...Ali ipak ...Zelim  ti reci koliko te volim ...Koliko mi znacis u zivotu ...
Znam  da ti sad bas i nije do ovog mog posta ...Zelim da znas da nikada necu pozalit sto sam te upoznala ..Isto tako  da si predivna osoba..Koja se ne srece bas svaki dan ....Znaj  da sam  u tebi  pronasla ono sto nisam mogla u mnogim osobama tj. "prijateljima"  prije tebe...Kada sam te bolje spoznala  shvatila sam da si dio mene ...Znala sam i znam da cu se uvijek moci osloniti na tebe I ZELIM DA ZNAS DA CES I TI NA MENE!!!   Hvala ti za svaki trenutak koji smo provele zajedno...Hvala ti za svaki osmiijeh koji si izmamila na moje lice...Hvala ti za sve ...Znaj da me svaka tvoja tuga rastuzi ...Da me svaka tvoja suza zaboli...Znaj da dok je mene nikada neces biti sama ... Volim te...Znam da su sad ovo samo rijeci koje citas ...Ali vjeruj mi znace puno vise nego sto mozes  da zamislis ...I ovo su samo rijeci ...
To su rijeci  ze koje ce postojat djela ...I postoje...Dokazat cu ti da vrijedis puno vise nego sto ti mislis  ...Dokazat cu ti da  postoje osobe koje te iskreno vole...
Da,  uvijek postoje oni dani kada se smatras "zadnjom rupom" na svijetu...Uzasan primjer...Ali ne znam kako bih to nazvala ...Dani kada se osjecas jadnim ...Odbacenim ...
Ali  poslije svake kise dolazi sunce...Poslije svake zime dolazi proljece...
Vjeruj mi...Nije vazan kvantitet vec kvalitet...I pored toga budi sigurna da imas toliko osoba oko sebe koje te vole ....   
 

                                                                             

                            Volim   te   Ljubee  !   <3
                           



                     

Kako sam...     Cudna    omb  ...Sinoc sam  sanjala uzasan san ...Tacnije bio je prelijep ali kada sam se probudila nisam mogla da vjerujem da je to bio samo san ...Bila sam razocarana...Sto je jadnije u snu sam bila tako sretna...Zasto?  Zato sto me je poljubio...Znam znam ..To je tako djetinjasto...Cudno je to  sto sa ga sad sanjala..Bas sada...A  toliko  dugo ga poznajem...Dvije godine , cijele dvije godine  sam osjecala nesto prema njemu..Ne, to nije bila ljubav...A sada?  Heh  kad se samo sjetim koliko sam ga prizeljkivala u snovima i njega uporno nije bilo ... I sinoc je tako lagano usao...Vidjela sam mu to savrseno lice...Bio je tako stvaran ...:'(   Ne mogu da vjerujem ...Zastoo? Sta me je natjeralo  da ga sanjam...Sta ga je poslalo u moj san...Njegova hladnoca i  ravnodusnost?  Sigurno da ne...Mislim da je to ceznja ..Imam   veliku zelju da razgovaramo o nasim osjecanjima  ali strah me je...Imam osjecaj da ce me odbaciti.Imam osjecaj da je svaki njegov pogled bio  dio moje maste ( sto ne bi bilo cudno )  ...Da mi je samo znati  sta me tako privuklo kod njega...Svadje,zadirkivanja, uvrede sigurno nisu ...Njegova ravnodusnost me je natjerala da  mislim da je presavrsen za mene ...A zna on biti i topao ...Ali takvih trenutaka je jako malo  ...Ne volim ga ...To znam !!!   Pa sta me onda tjera da neprestano mislim  na njega?...Da neprestano  mislim na njegov pogled?  ...              Ne znam...                       Ne zelim da se zaljubim u njega...On nije taj ...Nije moj savrseni  !!!

 
                  HELP  !  :'(

Pomislim nekad na bivsa jutra
na bivse ljude na bivsa mesta
al put me vodi samo u sutra
zivot je jednosmerna cesta.



Da ,  ponekad  pomislim   na bivse ljude ..Uspomena  ce uvijek biti  ...Nekada pomislim sta smo mogli stvoriti i mogle naravno...Ubrzo ce doci i kraj ..Reci cemo zbogom jedni drugima...Ali  to nece biti ono tuzno zbogom sta je jako cudno..Ovog puta rastanak   me nece boliti ..Jako sam sretna sto  cu se rastati sa vama...Jako mi je drago  sto se budim iz jedne nocne more !   .I sada kada se rastajemo   svi zele nesto pa poprave..Ali  ne ,to ne ide tako..

Rodjeni smo da stvaramo ..Da se gradimo..Ali ne , uvijek je bilo najlakse osudjivat druge,ne obaziruci se na sebe...Zar smo za osam godina skolovanja izrasli u "ovo" ..U ljudozdere..Zar smo za osam godina  postali ovisni o tudjim suzama o tudjoj patnji ...Cemu nas je zivot kroz osnovnu naucio ...Nemoguce je to da nas odkako izadjemo iz majcine utrobe zivot pocne uciti da otimamo ..Pa  u kome je onda bio problem ..Da li je bio u nama ,ili?  Ne znam.     Samo znam da smo mogli puno vise postici kroz ovih osam godina..Nismo htjeli ..Ili nismo mogli..Sada  shvatam da nismo zeljeli ..Nismo znali sta nas ceka...Da nas ceka maskembal..Onaj ko ne bude imao i ko je nije imao "savrsenu" masku  nije bio prihvacen , jednostavno je bio je ponizen  i odbacen ...Kroz osam godina nismo naucili vjerovati jedni drugima..Ne kazem vjerovati u potpunosti jer i ne trebamo vjerovati svemu i svakome...Ali  za tih "protracenih" osam godina nikad nismo zeljeli jedni drugima srecu ako je mi nemamo ..Govorim u mnozini jer sam dio  svog razreda  i opcenito skole...Svi smo mislili da ce uvijek drugi biti krivi za ono sto uradimo ...Nismo bili svjesni toga da ce osam godina proci  tako brzo...I  sad na kraju svi smo pali nize nego sto smo ikada poletjeli...Punoo nizee...A sada  cu pisati subjektivno ...  Jednostavno ne mogu da vjerujem  da nakon sedam godina  na kraju  skines masku i pokazes ko si ...Zar sam  bezveze trosila vrijeme na tebe ..Bezveze pricala ,trosila rijeci na tebe iako me nisi slusala ..I sada je najlakse plakati ..Lako je suzu pustiti ..Boli me ..Nevjerovatno je to da nesto sto smo gradile sedam godina srusimo  tj. srusis za nekoliko minuta...Mozda opet mislim u sebi da sam ja kriva...Jer  sam duboko u sebi znala kakva si ..Kakve ste ..Ipak  cu se zadrzati na ovom prvom jer pisem samo za tebe...I nakon toliko gresakaa ponovo sam pokusavala pronaci u tebi ono sto ti nisi ..Pokusavala sam  te vidjeti svojim ocima ..I gledala sam te svojim ocima ..Za mene si bila   svetica  ...Prosto receno ..Za mene si bila vise od osobe ..Bila si   dio moje maste .. I na kraju kada se rastajemo razotkrivas se ...Razotkrila si se...Da si bar  malo sacekala ako si se vec cijelo vrijeme krila..Zao mi je ..Ne mogu to poreci ...Puno vise nego prethodnih puta kada sam bila u slicnim situacijama ...Ne znam da li cu ikada zaboraviti onaj trenutak kada sam procitala sve ono sto si napisala ...Da li cu ikad zaboraviti onaj osjecaj probadanja kroz srce ...Visio je o koncu  a tvoj noz je presjekao taj konac...I proci ce puno dok te zaboravim ..Dok se naviknem da te nemam ...Da si odleprsala  tako graciozno ..Ljupko bezz  ikakvog razmisljanja ..Ni pokajanja..Ali nema veze ...Bacila si sve u vodu .. I kraj je ...
Ipak  moj zivot se tu ne zavrsava..Koliko god da si me pokusala povuci ka dnu nisi to uspjela..Nisi uspjela u potpunosti ..Jer ja imam vas MLAM  <3  ..Imam  osobe koje puno volim...I kojim nikada necu reci zbogom pa cak i kada dodje taj kraj...Uvijek cu vas nositi u srcu ...Volim vas i vise nego sto mislite (LL)  ...Etooo  toliko u ovom postu...Da da svi su monotoni...:(  


                                    LJUBIM VAS  (LL)

Zivot je more, pucina crna,
po kojoj tonu mnogi sto brode.
Nije mi srce plasljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje:
oseka srece, a tuge plima.
Siba me nebo bicem oluje,
al' jos se ne dam i jos me ima.

U jutra rana plase me senke
minulih dana.
Secanja mutna kao u lazi, kao u snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve vise padam
i sve su jace ruke sto me vuku dnu.

Mozda ce zena svilenog bedra,
koja me zove i pruza ruke,
uliti vetar u moja jedra
do nove zene, do nove luke.

Zivot je more...
Zivot je more...
Zivot je more...

Jojj  uzasno se osjecamm  :(      Post  ce biti  kad se vratim u normalu  ....MLAM   <3

Ne  mogu da vjerujemm (:






                  (LL)

Stvarno  sam pretrpana  skolom i obavezama  i zato se nisam dugo javljala (:
Sto se tice rezredne i razgovora sve je proslo u najboljem redu ...Kada me je pocela "zapitkivat" nepotrebne stvari nasla sam razlog i pobjegla sam...Jest  , najlakse je pobjeci :( Ali jednostavno  ne zelim da sve zna ..Nema pravo..Dugo  sam u sebi cuvala neke stvari i sad na kraju ne zelim sve pokvariti..Smatram  da neke stvari treba cuvati samo za sebe ..Moje "tajne" su ipak tajne i jedini ko ima pravo da ih zna sam ja ..Hehh ... Pored svega sto mi se desava i pored ove velike praznine osjecam se malo sretno ..Ne znam  ni sam zasto..:S:S   Imam osjecaj da sanjam i da svakog trenutka treba da se probudim...Isto tako sam sigurna da ce svemu jednog dana doci kraj..Sigurno se pitate cemu ..Mojoj praznini  i mojoj mrznji..Taj kraj me toliko raduje ..Iako znam da ce isto tako biti i tuzan,ali ipak vise sretan  =)  Znamm da cu se nacekati..A ko ceka taj i doceka  !!!  ^^

                               LJUBIM  VAS  ;*

Hjojjjj  sutra razgovor  sa razrednomm   :S:S   ..Povod  : promjena  OMG!
Ako   prezivim  javim vam se sutra sa detaljima    :S:S:S:S::S:S:S:S  puta  100000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000

T.I. ft. Justin Timberlake - Dead and Gone – lyrics

Oooo,hey I've been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone…
Ooooooo I ve been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone… eeyy

(T.I.)
Ever had one of them days you wish woulda stayd home
Run into a group of ni&&as getting they hate on
you walk by they get wrong you reply then sh*t get blown
Way outta proportion way past discussion
Just u against them, pick one then rush em
Figure you get jump, yeah that next
They don’t wanna stop there now they bussin
Now u gushin', ambulance rushin' u to the hospital with a bad concussion
Plus ya hit four times bullet hit ya spine paralyzed waist down now ya wheel chair bound
Nevermind that now u lucky to be alive, Just think it all started you fussin' with three guys
Now ya pride in the way but ya pride is the way you could *uck around get shot die anyday
Ni&&as die every day all over bull sh*t dope money dice game ordinary hood sh*t
Could this be cuz of hip hop music or did the ones with the good sense not use it
Usually ni&&as don’t know what to do whith their back against the wall so they just start shootin
For red or for blue or for blow I guess, from Bankhead upto ya projects
No more stray, now im straight, now I get it now I take
Time to think, before I make mistakes just for my family’s sake
That part of me left yesterday the heart of me is strong today
No regrets im blessed to say the old me dead and gone away.

Oooo,hey I've been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone…
Ooooooo I ve been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone… eeyy

(T.I.)
I aint never been scared, I lived through tragic
Situations coulda been dead lookin back at it
Most of that sh*t didn’t even have to happen
But you don’t think about it when you out there trappin'
In apartments hangin smokin' and rappin'
Ni&&as start sh*t next thing ya know we cappin'
Get locked up then didnt even get mad
Now think about damn what a life I had
Most of that sh*t look back just laugh
Some sh*t still look back get sad
Maybe my home boy still be around
Had I not hit the ni&&a in the mouth that time
I won that fight, I lost that war
I can still see my ni&&a walkin' out that door
Who’da thought I’d never see Philant no more
Got enough dead homies I don’t want no more
Cost a ni&&a his job, cost me more
I’da took that ass-whoopin now for sure
Now think before I risk my life
Take them chances to get my stripe
A ni&&a put his hands on me alright
Otherwise stand there talk sh*t all night
Cuz I hit you , you sue me,
I shoot you, get locked up, who me?
No more stress, now im straight, now I get it now I take
Time to think before I make mistakes just for my family’s sake
That part of me left yesterday the heart of me is strong today
No regrets im blessed to say the old me dead and gone away.

Oooo,hey I've been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone…
Ooooooo I ve been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone… eeyy

(J.T.)
I turn my head to the east… I don’t see nobody by my side
I turn my head to the west… still nobody in sight
So I turn my head to the north, swallow that pill that they call pride
The old me is dead and gone, but the new me will be alright
I turn my head to the east… I don’t see nobody by my side
I turn my head to the west… still nobody in sight
So I turn my head to the north, swallow that pill that they call pride
The old me is dead and gone, but the new me will be alright

Oooo,hey I've been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone…
Ooooooo I ve been travelin' on this road to long
Just trying to find my way back home
The old me is dead and gone… dead and gone… eeyy

Eh   sta da vam pisem  ...Znam da sam dosadna sa ovim depresivnim postovima , ali ipak imam potrebu da ih pisem..Ni sama ne znam zasto ...Nekako se lakse osjecam ...Na neki nacin izbacim sve iz sebee...Ehh...Proljece napokon dodje...Imam osjecaj  da je vrijeme za novi zivot.Onaj ljepsi ,uzbudljiviji. Da!  I pokusavam okrenuti novi list .Ipak  tesko je. Imam  oko sebe osobe koje puno volim..Odlucila sam sve ostaviti iza sebe...Ali uspomene me ubijaju ..Sjecanja su tako bolna..Sav ovaj behar ,svo ovo sunce nekako polako nestaje ..Topi se u proslosti ..Nekada pozelim da zaboravim svu proslost..Sadaa dok sjedim i pisem ovaj post ne mogu da vjerujem da nisam vjerovala svojim sopstvenim ocima vec tudjim lazima ..To je  bas naivno ..Imam zelju  da postanem kao ostali..Necu reci okrutna,ali koliko toliko otporna na ljudsku lukavost..Zelim vidjeti ljude u pravom svjetlu,a ne u onom u kojem ih ja "zelim" vidjeti ..Zelim prave prijatelje,jer mi je dosta onih koji teze za tim da mi naude..Onih koji su zeljni mojih suza..Onih koji se prave da su mi prijatelji-prosto receno ! A sada , kad imam priliku da bar dobijem dio onoga sto zelim ,plasim se da opet ne pogrijesim ..:S   ..Zelim iskoristit mladost jer vrijeme tako brzo leti ..Kao vjetar po povrsini mora..Samo jednostavno "predje" preko nas ...Imam osjecaj da sam svoje djetinjstvo  protracila u nepotrebne stvari..Toliko sam se trudila i zrtvovala da bi na kraju sve palo u vodu..Boli me to sto drugi odlucuju o mom zivotu i onome sta zelim biti .U sta ili koga zelim izrasti ..Jednostavno  zelim da volim ono sto radim.A to mi uskracuju ..I toliko toga su mi uskratili..I nakon svega opet imam zelju da  se spoznam..Da se spoznam u smislu da odlucim sta zelim biti u zivotu ...Da to  bude nesto sto ja volim..Da  sve u zivotu radim sa ljubavlju ..Nadam se da ako poslusam svoje srce , svoje zelje, svoje snove ,necu pogrijesiti..Hehh...Hjjjojj iskreno se nadam da cu istrajati u svojim stavovima...Toliko u ovom postu ...Sljedeceg puta ce valjda biti nesto vedrije :P
   Ljubimm vas  sve (L)

Da, gotovo je ! Toliko je proslo mjeseci bez njega.Na pocetku me  je bol pekla,ali  ceznja za njim na kraju ispekla.Ne znam zasto vo sad pisem.Sigurno zato sto sam zbunjena.Vjerovala sam ljudima koji zele sve za sebe.To su oni ciji su zivoti isuvise dosadni , pa jedino sto im ostaje jeste da se bave tudjim.Kasno sam ovo shvatila.Bio je pupoljak u ruzicnjaku.Polako je cvao,lagano ulazio u moje srce.Svaki trenutak proveden sa njim bio je san .Jedina zelja mi je bila da me cvrsto zagrli i da mi ne dopusti da odem.Ali pobijedili su.Da li zato sto nasa ljubav nije bila dovoljno jaka ili zato sto jednostavno nisam znala!Nisam znala da su ljudi tako nemilosrdni ,pravi "ljudozderi" .Hrane se tudjom patnjom,tudjim suzama.Ali  kriva sam ja...Kriva sam jer nisam slusala svoje srce .Jednostavno sam se utopila u more lazi koje su me okruzivale.To je bila zivotna lekcija zivot me je stavio na iskusenje.Na ispit:predmet je bila zrelost.Ali, pala sam .I mozda ih trebala biti sretna :Naucila sam na sopstvenoj gresci.I sada se "sve" vratilo.."Slucajno" ...Hehh..Ali u zivotu se nista ne desava slucajno..Mozda mi zivot pruza priliku da ispravim gresku ili da je ponovim.I da, zato sam zbunjena.Da li dapredjem preko svega i zapocnem novi zivot? Da li da zaboravim na ponos? Znam samo da zelim biti sretna! Sta god odlucila to ce biti iz mog srca..Odluku ce donijeti moje srce,a  ne tudje zelje. A sigurna sam da srce ne grijesi ...(L)